Ljudi su već dugo zaokupljeni ili fascinirani pojmom zla i ljudima za koje se smatra da ga personificiraju. Izrecite riječ psihopat i većina će ljudi prizvati predodžbu nekog za koga vjeruje da je utjelovljuje. Neki će se prisjetiti lika iz filma: Hanibala Lectera iz filma Kad jaganjci utihnu, Normana Batesa iz filma Psiho i Freddyja Kruegera iz filma Strava u Ulici brijestova. Neki će naći inspiraciju u svijetu politike i tvrditi da su psihopatski likovi bili Adolf Hitler, Saddam Husein, Margaret Thatcher, George W. Bush ili čak Bill Clinton. Ipak, većina će najvećim psihopatom smatrati svog sadašnjeg poslodavca ili bivšeg partnera. Mi ćemo, međutim, kako bismo razjasnili sam pojam, jednostavno opisati četiri slučaja. Ti su slučajevi izmišljeni; oni su nastali stapanjem pojedinaca s kojima smo radili. Samo su dva od prikazanih slučajeva psihopatska, ali sva četiri pokazuju visok stupanj antisocijalnog ponašanja.

Podrijetlo današnjeg opisa sindroma psihopatije nalazimo u Cleckleyevu radu. U svojoj knjizi Maska zdravlja Cleckley je opisao 16 kriterija za dijagnozu psihopatije. Ti kriteriji uključuju površan šarm, odsutnost anksioznosti, odsutnost osjećaja krivnje, nemogućnost oslanjanja na takve osobe, nepoštenje, egocentričnost, neuspjeh u stvaranju trajnih intimnih odnosa, neuspješno učenje pomoću kažnjavanja, siromaštvo emocija, pomanjkanje uvida u učinke vlastitog ponašanja na druge i nemogućnost planiranja.

Iz sadržaja: Što je psihopatija?; Temeljne činjenice; Što je temeljni uzrok psihopatije?; Psihopatska osoba: funkcionalno oštećenje; Kognitivna tumačenja psihopatije; Neuralna tumačenja psihopatije; Neurokognitivno tumačenje reaktivne agresivnosti; Neurokognitivno tumačenje psihopatije; Preostala zagonetna pitanja i zaključci.