Carolyn Vash i Nancy Crewe, priznati su stručnjaci u području rehabilitacije osoba s fizičkim invaliditetom. Svaka ima iza sebe desetljeća vrijednih i praktičnih iskustava u području savjetodavne psihologije i radne rehabilitacije, koje su im donijele osobno iskustvo s tisućama osoba koje su se morale suočiti s izazovima financijske mreže socijalne legislative, osobama koje su bile suočene sa psihosocijalnim pitanjima odnosa u društvu koje ne prihvaća ljude s invaliditetom otvorenih ruku i osoba koje su pronašle zadovoljstvo i smisao života u obitelji, na radnom mjestu i u zajednici.

Život za ljude s invaliditetom značajno se promijenio od 1945. g. kad su Sjedinjene Države bile preplavljene osobama ranjenim u Drugom svjetskom ratu i ljudima koji su preživjeli epidemije dječje paralize tijekom 1940-ih i 1950- ih godina. Ovakav priljev ljudi uzdrmao je shvaćanje da osobe s invaliditetom ne bi trebale očekivati da sudjeluju u potpunosti i javno u društvu i da bi trebale ostati kod kuće, te se o njima brinuti članovi obitelji. Na taj je način područje zdravstvene i radne rehabilitacije napredovalo i steklo veću vjerodostojnost tijekom 1960-ih kroz povećan priljev sredstava iz federalnih fondova u državne odsjeke za radnu rehabilitaciju, istraživanje rehabilitacije i centre za rehabilitaciju na većim medicinskim fakultetima, te programe edukacije za psihologe i stručnjake iz radne rehabilitacije na sveučilištima. Početkom 1970-ih započeo je pokret za prava invalidnih osoba kako bi oni sami dobili veću ulogu u planiranju vlastite rehabilitacije i sustavu raspodjele sredstava.

Korisno je promjene koje nastupaju u životima invalidnih osoba smjestiti u kontekst promjena koje se zbivaju u američkom društvu. Tijekom 1950-ih i ranih 1960-ih, Amerika je bila zemlja u kojoj su interesi i stavovi bijelaca, anglosaksonskog podrijetla, protestanata i, mi bismo dodale, muškaraca – dominirale. Međutim, u posljednjih četrdesetak godina ova je zemlja napredovala u mjesto u kojemu se slavi multikulturalna različitost, tako da ljudi s invaliditetom postaju samo jedna od brojnih skupina koje očekuju potpuno sudjelovanje u društvu. No, ova knjiga predstavlja mogućnost ne samo za promicanje naše multikulturalne različitosti, već i za promicanje našeg zajedništva. Svako poglavlje obrađuje pitanja koja su važna za svakoga. Ljudi s invaliditetom imaju iste potrebe, nadanja i snove kao i čitatelji ove knjige. A ova se knjiga bavi pitanjima koja su bitna za živote svih nas i prikazuje neke od izazova s kojima se osoba s invaliditetom mora suočiti, a koje čitatelj ove knjige možda ima, a možda i nema. Temeljna je poruka da smo svi mi samo dio čovječanstva, da smo svi dobro došli, i da su obilježja po kojima smo svi mi jednaki daleko važnije od obilježja po kojima smo različiti. Ljepota je ove knjige u njezinoj izvornoj ljudskosti.