Ljudi s Aspergerovim sindromom percipiraju svijet drugačije
od svih ostalih. Nas druge smatraju čudnima i zbunjujućima.
Zašto ne kažemo što mislimo? Zašto kažemo toliko
toga što ne mislimo? Zašto tako često dajemo nevažne
primjedbe koje ne znače ništa? Zašto se dosađujemo
i postanemo nestrpljivi kada nam netko s Aspergerovim
sindromom ispriča stotine zadivljujućih činjenica o voznim
redovima, brojevima ugraviranima na ulične svjetiljke u
Ujedinjenom Kraljevstvu, različitim vrstama mrkve ili kretanjima
planeta? Zašto toleriramo takvu zbrku doživljaja
svjetla, zvuka, mirisa, dodira i okusa, a da ne počnemo vrištati?
Zašto držimo do društvenih hijerarhija – zašto prema
svima ne postupamo na isti način? Zašto imamo tako složene
emocionalne odnose? Zašto jedni drugima šaljemo i
primamo tolike društvene signale i kako ih razumijemo? I
nadasve, zašto smo toliko nelogični u usporedbi s ljudima
s Aspergerovim sindromom?
Istina je, naravno, da oni koji imaju taj sindrom predstavljaju
tek manjinu. Način na koji percipiraju svijet njima je
smislen i ima nekih divljenja vrijednih aspekata, no često ih
dovodi u sukob s konvencionalnim (tj. većinskim) načinima
mišljenja, osjećanja i ponašanja. Oni se ne mogu promijeniti,
a mnogi od njih to ni ne žele. Međutim, potrebna im
je pomoć u nalaženju načina da se prilagode svijetu kakav
jest, da bi mogli konstruktivno koristiti svoje posebne vještine,
baviti se svojim specifičnim interesima, a da pritom
ne dolaze u sukob s drugima, te postići, koliko god je to
moguće, određeni stupanj neovisnosti u odrasloj dobi te
neke pozitivne društvene odnose.
Što je Aspergerov sindrom? Do prije nekoliko godina jedva da je itko čuo za taj naziv, a danas se čini da gotovo u svakoj
školi postoji dijete s ovim sindromom. Ipak, prvu je definiciju takve djece objavio Hans Asperger, bečki pedijatar, još
prije više od pedeset godina. On je utvrdio dosljedan obrazac sposobnosti i ponašanja koja su se pretežno javljala kod
dječaka. Obrazac je uključivao nedostatak empatije, slabu sposobnost sklapanja prijateljstava, jednostrane razgovore,
intenzivnu zaokupljenost specifičnim interesima te nespretne pokrete. Međutim, njegov pionirski rad nije bio međunarodno
prepoznat sve do 1990-ih. Sve do nedavno roditelji i nastavnici možda bi shvatili da je dijete neobično, no nisu
imali nikakvu ideju o tome zašto je takvo, ni kamo da se obrate za pomoć.
Knjiga je napisana kao vodič za roditelje i stručnjake, da im pomogne u prepoznavanju i tretmanu djece i odraslih s
Aspergerovim sindromom. Knjiga je tanka, što odražava naš trenutačni nedostatak znanja, no temelji se na širokom
pregledu literature i autorovim iskustvima kao kliničkog psihologa specijaliziranog za ovo područje. U posljednjih 25
godina autor je susreo više od tisuću pojedinaca s ovim sindromom, u širokom rasponu dobi, sposobnosti i porijekla, od
djece iz vrtića do starijih ljudi, uključujući i umirovljenog profesora koji je dobitnik Nobelove nagrade. Oduvijek je bio
zadivljen njihovom strpljivošću i domišljatošću u postizanju sposobnosti koje drugi steknu bez razmišljanja. Također se
divi roditeljima i nastavnicima koji, usprkos nedostatku informacija i smjernica, uspijevaju postići značajan napredak.
Knjiga daje opis i analizu neobičnih svojstava te praktične strategije kojima se mogu smanjiti ona koja su najupadljivija
i koja predstavljaju najveće teškoće. Navedene su brojne izjave ljudi s Aspergerovim sindromom, budući da su njihovi
uvidi i opisi jasniji i pronicljiviji od tekstova u znanstvenim časopisima. Autor se držao načela da, ako ne možete nešto
objasniti jednostavnim riječima, ne razumijete o čemu govorite. Čitatelju nije potreban doktorat iz psihologije da bi preveo
stručne nazive, no za one kojima su potrebne daljnje informacije uključene su originalne reference.
Iz sadržaja: Uvodna riječ; Dijagnoza; Socijalno ponašanje; Jezik; Interesi i rutine; Motorička nespretnost; Kognicija;
Osjetna osjetljivost; Često postavljana pitanja; Dodatak I: Dodatni izvori o emocijama i prijateljstvu; Dodatak II: Kako
se danas osjećam?; Dodatak III: Dijagnostički kriteriji