U ovoj su knjizi prikupljene praznovjerice za razonodu koje
izmišljaju, prakticiraju te s koljena na koljeno prenose djevojčice
i djevojke. Riječ je o zbirci igara i igrolikih aktivnosti
u pozadini kojih je praznovjerno predviđanje ili utjecanje
na buduće događaje. Za koga ću se udati?, Gdje i kako
ću živjeti?, Koliko posto me voli?, samo su neka od pitanja
na koja se traže odgovori. Ne potičemo li objavljivanjem
ovakve zbirke praznovjerje? U Beču je godine 1814. bilo
zabranjeno izdavanje Grimmovih bajki s obrazloženjem
da sadrže previše praznovjerja. Kako je ovdje riječ o praznovjericama
za razonodu, i to vrlo bajkovitim, koje poput
spomenara, leksikona, pjesmarica, grafita i igara čine dio
tradicije spontane kulture djece i mladih, a koje nalazimo i
u požutjelim bilježnicama naših baka i majki, ali i na blogovima
mlađih adolescenata, mislim da ih treba tretirati kao
dio stvaralaštva koje zadovoljava neke razvojne potrebe u
srednjem djetinjstvu i ranoj adolescenciji, a koriste se kao
razonoda i zabava.
(Voli me, ne voli me – kazuju više od stoljeća latice što ih djevojke
otkidaju s cvijeta.
U ovoj knjizi zapisane su praznovjerice za razonodu ili igre proricanja
koje s koljena na koljeno prenose djevojčice i djevojke, a
ponekad i dečki. Dio su tradicije spontane kulture djece i mladih,
a u posljednje se vrijeme sele s požutjelih papirića i bilježnica na
blogove tinejdžera. Kako je praznovjerju mjesto samo u zabavi
i razonodi, zabavite se i razonodite! U pogovoru upućenom
odraslima predstavljen je znanstveni pristup ovoj problematici.
Knjigu su razigrano likovno opremile mlade akademske slikarice
– grafičarke Jelena Kovačević i Ines Matijević Cakić.)