Farmakologija je znanost koja proučava djelovanje lijekova na živa bića. Naziv te znanstvene discipline dolazi od grčkih riječi φάρμακον (farmakon), koja znači ‘čarobno sredstvo, čarobni napitak, otrovʼ, te λόγος (logos), koja ima više značenja kao što su ‘naukʼ, ‘riječʼ i ‘razumʼ. U užem, medicinskom ili praktičnom smislu farmakologija pruža informacije o tome kako se učinkovito i sigurno lijekovi mogu primjenjivati u ljudi u svrhu postavljanja dijagnoze, prevencije i liječenja bolesti. Međutim, iz samog naziva te znanosti da se iščitati da se nazivi lijek i otrov mogu smatrati istoznačnima s obzirom na to da svaki lijek može djelovati i kao otrov, a hoće li učinak koje tvari biti ljekovit ili štetan, najčešće je određeno njezinom količinom.

Farmakologija je složena interdisciplinarna znanost. Temeljna farmakologija proučava mehanizme djelovanja lijekova i njihovu kinetiku u in vitro i animalnim modelima, dok klinička farmakologija obuhvaća sve specifičnosti primjene lijekova u ljudi. Farmakokinetika se bavi sudbinom lijeka u tijelu, odnosno proučava apsorpciju, raspodjelu, razgradnju i eliminaciju lijekova, takozvane ADME procese (od engl. absorption, distribution, metabolism, excretion). Farmakodinamika proučava promjene što ih lijek izaziva na biološkom objektu, mehanizme nastanka tih promjena, odnosno djelovanja lijeka, odnose između doze i učinka lijeka te druge procese u tom području. Toksikologija se bavi nepoželjnim, odnosno štetnim učincima kemijskih spojeva (otrova i lijekova) u organizmu te liječenjem otrovanja. Ona obuhvaća otrovanje na svim razinama, od individualnih stanica i cijeloga ljudskog organizma do složenih ekosustava. Farmakoterapija proučava primjenu lijekova u terapijske svrhe, odnosno u svrhu liječenja, te primjenjuje spoznaje iz temeljne farmakologije u kliničkoj praksi.

(Iz Uvoda)