BRIEF-2 inventar nezaobilazno je sredstvo za detaljnu procjenu izvršnih funkcija djece i adolescenata na temelju njihova svakodnevnog ponašanja u školskom i obiteljskom okruženju. BRIEF-2 mogu koristiti psiholozi, logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, pedijatri i psihijatri.

S obzirom na važnost izvršnih funkcija za kontrolu ponašanja u svakodnevnim uvjetima, njihova pouzdana procjena je od izuzetne važnosti. Budući da su izvršne funkcije po svojoj prirodi nadzorne te nisu specifične za domenu poput jezika, pažnje, pamćenja ili motoričkih funkcija, njihovo razjašnjenje u sklopu kliničkog testiranja velik je izazov za stručnjake. Na primjer, ono što može izgledati kao teškoća s jezičnim izražavanjem može proizlaziti iz lošeg metalingvističkog funkcioniranja (npr. oblikovanja i održavanja pristupa temi razgovora i praćenja učinka razgovora na suradnike).

Izvršni ili regulacijski aspekti ponašanja imaju jedinstvenu, složenu i ponekad skrivenu ulogu u kogniciji, emocijama i ponašanju. BRIEF-2 je osmišljen upravo za omogućavanje uvida u svakodnevno ponašanje djeteta povezano sa specifičnim domenama samoreguliranog rješavanja problema, ponašajnog funkcioniranja i regulacije emocija.

Postoje tri različita oblika inventara koji se razlikuju prema tome tko ih ispunjava:

Obrazac za roditelje (za procjenu djece u dobi od 5 do 18 godina)
- 63 čestice

Obrazac za nastavnike (za procjenu djece u dobi od 5 do 18 godina)
- 63 čestice

Obrazac za samoprocjenu (za djecu u dobi od 11 do 18 godina)
- 55 čestica

Čestice BRIEF-2 inventara opisuju ponašanja djece, a zadatak procjenjivača je odgovoriti je li dijete imalo problema s opisanim oblicima ponašanja u proteklih 6 mjeseci na skali od tri stupnja: nikad, ponekad i često. Čestice Obrasca za roditelje i Obrasca za nastavnike u velikoj se mjeri preklapaju, a s Obrascem za samoprocjenu dijele oko polovinu čestica.

Odgovori na čestice kombiniraju se u rezultate na 10 kliničkih ljestvica koje se odnose na teškoće u različitim vrstama ponašanja povezanim sa specifičnim domenama izvršnih funkcija i 3 ljestvice valjanosti.

Dodatno, rezultati na ljestvicama kombiniraju se u tri indeksa:
Indeks regulacije ponašanja
Indeks regulacije emocija
Indeks kognitivne regulacije

Tumačenje rezultata dobivenih BRIEF inventarom uključuje procjenu valjanosti rezultata, usporedbu rezultata s normama, tumačenje profila, procjenu intervala pouzdanosti, omjere vjerojatnosti, temeljne vrijednosti (frekvencije kojima se takvi rezultati pojavljuju kod djece s poznatim kliničkim poremećajima i djece bez poremećaja) te postotke točnosti klasifikacija za neke uobičajene kliničke skupine (što pomaže pri kliničkom odlučivanju o tome jesu li rezultati pojedinog djeteta u skladu s rezultatima djece urednog razvoja ili djece sa specifičnim poremećajem ADHD). Dodatno, omogućena je usporedba rezultata više procjenjivača i tumačenje promjena u rezultatima kod višestrukih primjena BRIEF-2 inventara.

Usporedba procjena iz višestrukih izvora može otkriti važna područja neslaganja koja mogu biti važna u planiranju tretmana i značajno poboljšati kliničko tumačenje rezultata dobivenih na BRIEF-2 inventaru.

BRIEF-2 može prikladno poslužiti kao mjera izvršnih funkcija u svakodnevnom kontekstu, ali kliničke informacije dobivene dubinskom analizom profila najbolje se razumiju u kontekstu cjelokupne multimodalne procjene koja uključuje detaljnu anamnezu djeteta i obitelji, testove uratka te opažanje djetetova ponašanja.

BRIEF-2 dostupan je u papir-olovka i elektroničkom obliku. Postoje i trijažni obrasci za sve tri vrste inventara koji se sastoje od 12 čestica, čija je primjena još kraća i jednostavnija. Osmišljeni su za uporabu u medicinskim i obrazovnim okruženjima kako bi pomogli u određivanju je li potrebna opsežnija procjena djeteta, a mogu ih koristiti i stručnjaci različitih struka.

Hrvatska standardizacija BRIEF-2 inventara uključivala je procjene više od 700 djece u dobi od 5 do 18 godina iz različitih dijelova Republike Hrvatske. Za većinu djece su prikupljene procjene iz više izvora, što omogućuje usporedbu rezultata dobivenih od roditelja i nastavnika, a potencijalno i od strane samog djeteta te prepoznavanje odstupanja među njima.